Home O nama Kontakt
|
| OTVORENO PISMO Predsjedniku Tribunala i Glavnom tužiocu gosp. Serge Bramerc |
UDRUŽENJE «ŽENA-ŽRTVA RATA» SARAJEVO
The Association «Women Victims of War» Sarajevo
Sarajevo-Ilidža (Otes) Ul. Trg oteškog bataljona br. 64
Kancelarija: Tel/Fax:033 628 121
Predsjednica udruženja: Fax: 033 693 261 i Mobitel 061 272 000
e-mail:udruzenjezenazrtva_rata@bih.net.ba
www:zena-zrtva-rata.ba
Broj: BiH-392/09
Datum: 09.09.2009.godine
Udruženje " Žena žrtva rata" uputilo je otvoreno pismo Patric Robinson – Predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (Tribunal) i Serge Bramerc, Glavni tužilac ICTY
|
|
| OBUSTAVLJEN POSTUPAK PROTIV Udruženja "Žena žrtva rata" |
ISPLATI SE BORITI ZA PRAVDU
Najkrvaviji most u svjestskoj baštini pod zaštitom UNESKO-a
Najveća grobnica nesrpskog civilnog stanovništva
Temelji mosta Mehmed - paše Sokolovića natopljeni su krvlju naših najrođenijih
DA ZNA RIJEKA DRINA GOVORITI
|
|
| Karla del Ponte je SAKRILA naše izjave |
Amnesty International: Nema pravde za žrtve silovanja
Amnesty International22 juli 2009 Amnesty International poziva Tužilaštvo BiH da otvori istragu o rođacima Lukić u vezi sa silovanjima u Višegradu.
|
|
| ISPLATI SE BORITI ZA PRAVDU- zašto je KARLA DEL PONTE SAKRILA IZJAVE SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA I SILOVANJA |
MKSJ/ICTY: Posljedje suđenje direktnim počiniocima
Vijeće Tribunala u Haagu osudilo je Milana Lukića na doživotni zatvor zbog zločina u Višegradu, a njegovog rođaka Sredoja na kaznu od 30 godina.
Milan i Sredoje Lukić su prema nepravosnažnoj presudu Haškog tribunala krivi za mnogobrojne zločine počinjene između 1992. i 1994. godine na području Višegrada, te su osudđeni na doživotnu, odnosno kaznu zatvora u trajanju od 30 godina.
"Proces protiv Milana i Sredoja Lukića je posljednje suđenje direktnim počiniocima zločina u Tribunalu. Tužilaštvo u Haagu u svom dosadašnjem radu nije identifikovalo nijednog paravojnog vođu protiv kojeg je podignuta optužnica, čiji su nivo odgovornosti i težina zločina značajni koliko oni navedeni u slučaju Milana Lukića", zaključilo je vijeće.
Milan Lukić je, prema optužnici, bio vođa “Belih orlova” ili “Osvetnika”, lokalne paravojne grupe bosanskih Srba u Višegradu, a Sredoje Lukić “član lokalne paravojne grupe", te je prije i u toku rata radio kao policajac u Višegradu.
"Požari u Pionirskoj ulici i na Bikavcu primjer su najgorih postupaka nečovječnosti koju čovjek može nanijeti drugima u previše dugoj, tužnoj i mizernoj povijesti. Na kraju 20. stoljeća ovi užasni događaji ističu se po zlokobnosti spaljivanja, po očiglednom predumišljaju i proračunatosti, po čistoj bezobzirnosti i brutalnosti zatvaranja civila u kuću, čime su bespomoćne žrtve izložene paklenom požaru koji je uslijedio", obrazložio je odluku sudija Patrick Robinson.
Vijeće je zaključilo da je grupa od oko 70 Bošnjaka civila dovedena u kuću u Pionirskoj ulici, gdje su "opljačkani pod prijetnjom oružja", te potom odvedeni u drugu kuću i zaključani u prostoriju u prizemlju. Prema Vijeću, "dokazi pokazuju" da je na tepih te prostorije prosuta zapaljiva tečnost, te bačena eksplozivna naprava koja je dovela do velikog požara, u kojem je 59 osoba živo izgorilo.
"Dokazi pokazuju da je Milan Lukić zatvorio vrata kada se grupa našla unutar prostorija. On je stavio zapaljivu napravu u prostoriju i tako zapalio kuću. Pretresno vijeće je zaključilo da je on pucao na prozore kuće i ranio preživjelu svjedokinju dok je bježala", naveo je sudija Robinson.
Govoreći o krivici Sredoja Lukića, Vijeće je zaključilo da "iako ne postoje pouzdani dokazi da je zapalio kuću ili pucao na prozore", ipak je "bitno doprinjeo" smrti 59 osoba, "time što je bio prisutan i naoružan", te tako "podržavao okrutno postupanje i nehumana djela".
Prema navodima optužnice, među žrtvama koje su izgorile u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici bilo je 17-ero djece mlađe od 14 godina.
Obrazlažući tačku optužnice koja Lukiće tereti za spaljivanje oko 70 osoba u kući na brdu Bikavac, Sudsko vijeće je povjerovalo iskazu Zehre Turijačanin, jedine preživjele, zaključivši da je ona "svjedok istine".
"Zehra Turijačanin je tužna i tragična, ali istovremeno i herojska ličnost... Svjedoci se živo sjećaju užasnih krikova ljudi u kući, koji su ličili na zavijanje mačaka. Pretresno vijeće je zaključilo da je bar 60 civila tada živo spaljeno", kazao je Robinson.
"Milan Lukić je igrao dominirajuću ulogu u događajima u Pionirskoj ulici i na Bikavcu", zaključuje Vijeće.
Lukići su proglašeni krivim i za premlaćivanja muškaraca zatočenih u logoru Uzamnica, općina Višegrad, počinjena u periodu od augusta 1992. do oktobra 1994. godine.
"Dokazi pokazuju da su obojica odlazili u logor iako je Sredoje odlazio rjeđe od Milana. Kada su bili u logoru, obojica su žestoko i iznova i iznova udarali i tukli zatočenike, nogama, šakama, pendrecima, batinama i kundacima", kazao je Robinson.
Presudom Sudskog vijeća Milan Lukić je proglašen krivim i za ubistvo više osoba na rijeci Drini, te u fabrici namještaja Varda.
"Milan Lukić je ignorisao preklinjanje žrtava da im poštedi život i naredio vojnicima da po njima pucaju", zaključuje Vijeće.
Alibije koje je Lukićeva Odbrana ponudila Sudsko vijeće je nazvalo "ciničnim i bešćutno osmišljenim tvorevinama", te je zaključilo da je Tužilaštvo izvan razumne sumnje dokazalo krivicu optuženog.
"Vijeće je utvrdilo da je Milan Lukić lično ubio najmanje 132 muslimana...On je hladnokrvno ubistvo Hajre Korić izveo na drzak i nemaran način. (...) Smijao se kada je nogom prevrnuo njeno tijelo i ispalio joj hitac u leđa", zaključuje Sud.
Sudsko vijeće je konstatovalo da je tokom suđenja izvedeno "jako puno dokaza" o drugim zločinima "kao što su ubistva, silovanja i premlaćivanja", ali "budući da Lukići nisu optuženi za te zločine, Vijeće nije utvrđivalo krivicu u odnosu na njih".
Višegradske žrtve su godinama protestovale zbog toga što Tužilaštvo u Haagu nije u optužnicu protiv Milana Lukića uvrstilo brojna silovanja počinjena u ovom gradu, između ostalog u banji Vilina Vlas. (Vidi: Niko ne čuje vapaj žrtava iz Višegrada).
U izvještaju UN-a o silovanjima u BiH iz 1994. godine Vilina Vlas se navodi kao jedno od mjesta gdje su silovanja počinjena, odnosno kao pritvorski centar za žene u kojem su držane i djevojčice mlađe od 14 godina.
|
|
| Pismo Predsjedniku MKSJ gosp. Patrik Robinskon |
SARAJEVO - ILIDŽA (OTES) Ul.Trg oteškog bataljona br.64
Kancelarija: Tel/Fax : 033 628 121
Predsjednica udruženja: Fax: 033 693 261, Mob: 061 272 000
e-mail:udruzenjezenazrtva_rata@bih.net.ba
www.zena-zrtva-rata.ba
_______________________________________________________________________________
Broj: BiH-262/09
Datum: 19.05.2009.godine
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
n/r gosp. Patrik Robinskon – Predsjednik Haškog tribunala
Uvaženi gospodine Robinson,
Udruženje „Žena-žrtva rata“ okuplja seksualno zlostavljane i silovane žene (djevojčice, djevojke i žene), a od 2006.godine su nam se priključili i muškarci nad kojima je takođe izvršeno seksualno zlostavljanje i silovanje.
Cilj osnivanja Udruženja „Žena-žrtva rata“ (seksualno zlostavljanih i silovanih), programske ciljeve, dosadašnji naš rad i borbe za pravdu i istinu smo uručili gosp. Džonu Hokingu (novom sekretaru Haškog tribunla) pod brojem BiH-261/09 u pismenoj formi, probleme sa kojima se suočavamo na Sudu i Tužilaštvu Bosni i Hercegovini, a posebno podršku MKSJ Vama – Predsjedniku MKSJ kao i novoizabranom Sekretaru Haškog tribunala sa posebnim osvrtom da naše pismo proslijedite, odnosno unesete u Vaš Izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a s osnovnim ciljem podrške žrtava i svjedoka očevidaca masovnog i sistematskog silovanja tokom rata u BiH (1992 – 1995) godine, jer mi nismo samo žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja mi smo i svjedoci očevidci gdje su pred našim očima ubijani i odvođeni na put bez povratka naši najrođeniji. Vijeće sigurnosti UN-a mora čuti glas žrtava, svjedoka očevidaca i porodica ubijenih i obezbijediti Budžet za rad MKSJ jer nam je MKSJ potrebniji danas više nego ikada zbog mira, pravde, pomirenja i suživota.
S osnovnim ciljem da se ovako sramno i monstruozno zlodjelo više nigdje i nikome u svijetu ne ponovi kao što je to nama u BiH.
Obzirom da predsjednica Udruženja Bakira Hasečić nije prisustvovala sastanku sa Vama iz opravdanih razloga zbog drugih obaveza sa Udruženjem Pokret majke enklava Srebrenice i Žepe, Savezom logoraša BiH, ali nam je zajednički cilj da svaki ratni zločinac odgovara za sve što je uradio bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost jer ratni zločinci nemaju vjere i nacija imaju jedno ime ratni zločinac.
Nadamo se da ćemo imati priliku u skoroj budućnosti održati sastanak sa Vama što bi nam bila osobna čast.
Udruženje „Žena-žrtva rata“je do danas imala veliku saradnju sa MKSJ, a od osnivanja Suda i Tužilaštva BiH jer naš je osnovni cilj PRAVDA i ISTINA. S toga Vas molimo i predlažemo da Vijeće sigurnosti UN-a mora čuti naš glas i podržati MKSJ jedini sud pravde kojem mi, žrtve vjerujemo jer da nije bilo MKSJ naše mišljenje je da do danas mnogi ratni zločinci bi još uvijek bili na slobodi i dalje nam se smijali u lice, iako su velike posljedice na terenu gdje se hiljade ratnih zločinaca nalazi na slobodi i zbog istih je u BiH PROPAO PROJEKAT POVRATKA.
Imate našu punu podršku a po potrebi mi smo spremni da dođe Hrvatska, Srpska i Bošnjačka žena u Vijeće sigurnosti UN-a i obrati se istim s prijedlogom da je MKSJ potreban i da ne trebaju „Zavrtati ventile“ Budžeta već povećati, a posebno uputiti strane sudije i tužioce u BiH.
|
|
| FLORENCE HARTMANN |
Serge Brammertz
Chief Prosecutor
Office of the Prosecutor
International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia
Subject: A Trial Against Florence Hartmann is a Trial Against us, the Victims
|
|
| Sastanak sa Glavnim tužiocem MKSJ |
Dana 05.05.2009.godine smo nakon diskusije predale naše sugestije, prijedloge pod brojem Broj:BiH-244/09 Datum:06.04.2009.godine na ruke:
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
n/r gosp. Serž Bramerc – Glavni tužilac
|
|
| FLORENCE HARTMANN je njena borba za našu ISTINU |
uDRUŽENJE "žENA-ŽRTVA RATA" je 05.05.2009.godine na sastanku u kancelariji Haškog tribunala u Sarajevu predalo zahtjev na adresu:
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
n/r gosp. Serž Bramerc – Glavni tužilac
PREDMET: Suđenje gđi Florence Hartmann sudi se nama žrtvama
|
|
| SUĐENJE FLORENCE HARTMAN - SUDI SE žrtvama, svjedocima očevidcima, porodicama ubijenih i građanima BiH |
|
27. kolovoza 2008. godine podignut je nalog za kazneni progon protiv ratne izvjestiteljice Le Monda s naših prostora, bivše glasnogovornice Haškog tužiteljstva Florence Hartmann Novinarka se tereti da je u svojoj knjizi „Mir i kazna“ te članku „Skirevi ključni dokumenti o genocidu“ objavila sadržaj povjerljivih odluka Žalbenog vijeća u procesu Milošević. Ovo je prvi proces koji je Međunardni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju pokrenuo protiv osobe koja nije s ovih prostora, tj. prvi proces protiv bivše djelatnice suda
|
|
| PREDMET: Ima li pravde za žrtve |
Molimo da ovaj naš zahtjev proslijeditena ruke gosp. Patrick Robinsona Predsjedavajućeg sudskog vijeća u predmetu Milan i Sredoje Lukić
Šokirani smo izjavom:
„Vještak odbrane. Svjedoci optužbe „izgubljeni u prevodu“
Hag/Den Haag, 27.03.2009.godine
„Penzionisani policajac Klif Dženkins/Cliff Jenkins, još jedan u nizu američkih eksperata iz Albukerkija/Albuquerque koji svedoče u odbranu Milana Lukića ................
Ekspert odbrane Milana Lukića, penzionisani američki policajac, kaže da zbog nastojanja da od države dobiju novčanu naknadu ili pripadnosti udruženjima žrtava, "postoji mogućnost da su svedoci optužbe lažno svedočili".
|
|
|
