Ispričaj istinu, bit će ti lakše, svjedoči, gledaj se licem u lice sa ratnim zločincom, neboj se, na Sudu nema pušte, kame, noža, manji su od makova zgrna, da samo vidite kako je lijepo uživati kada policija uvede ratnog zločinca na suđenje, skida mu lisice sa ruka, a on trlja ruke, boli ga, a kaa je nad nama i našim najrođenijim izvršavao ratni zločin, ubijao, odvodio, silovao nije mislio da ćemo neka preživjeti, mislio je da će ubiti cijeli narod, nije, sve je ubio što je mogao, ali NAŠE PAMĆENJE NIJE MOGAO UBITI.

Mi silovane i seksualno zlostavljane žene smo se izborile za Zakon o civilnim žrtvama rata kao posebna kategorija, jer su od nas napravili trajne invalide, danas svaka žena i muškarac od 01.09.2006.godine ima mjesečno primanje od 514,00 KM.
Slobodno možemo reći da seksualno zlostavljane žene i muškarci DANAS nisu na margini životne egzistencije imaju sredstva bar za lijekove koje svaki dan trošimo i bez njih ne možemo.

Ali kada damo izjavu istražnom organu, tužiocu vjerujte 80% bude lakše, izjava po izjava dolazi do HAPŠENJA ratnog zločinca. Sve dok mi žrtave, svjedoci očevidci ne
damo izjavu nemojmo se pitati zašto se ne hapsi ovaj, onaj.

Ako neko misli da ne treba svjedočiti neka ono sve što je preživio, vidio ponese na onaj svijet i neka tamo ispriča, ali neka pomisli na svoju djecu, unučad, i onu nerođenu šta ih čeka u budućnosti.

Poslije II svjetskog rata nije bilo kaseta, medija da objavljuju suđenja, javnih suđenja, tako da se nije ni znalo, ratne zločince su nagrađivali, iseljavali iz mjesta gdje su izvršili ratne zločine, NISMO SMJELI NI ISPRIČATI, REĆI, PRIJAVITI, ali danas SMIJEMO, bez obzira što su nam govorili "ako kome kažeš bit ćeš ubijena!, nikada, nikada više se neće ponoviti 92 bar dok smo mi živi, a pričat svojoj djeci, unučadima, ostaviti pismeni trag, izjavu, svjedočenje, presude sa ponosom našeg imena i prezimena da znaju šta smo preživjeli.

I nezaboravite da ratni zločinac nema vjere i nacije ima jedno ime RATNI ZLOČINAC

Preporuci

Stampati

|